Sort by
Sort by

Bjelančevine i razlika između životinjskih i biljnih bjelančevina

Životinjske bjelančevine sve su više izložene kritikama pristaša veganskih ili vegetarijanskih stilova prehrane. Što se tiče biološke kvalitete, čak i ako su u modi biljne bjelančevine, znanost je sklonija životinjskim bjelančevinama. 
 
Hrana životinjskog i biljnog podrijetla koja sadrži proteine
 

Bjelančevine – "građa" organizma 

Bjelančevine su tvari od iznimne važnosti i mogu se nazvati „građom tijela“ jer tijelu trebaju proteini da bi razvilo, popravilo svoje strukture i stvorilo nove, obranilo se i prenosilo informacije u živčanom sustavu. 

Od makronutrijenata, samo bjelančevine imaju sekundarnu energetsku ulogu. Bjelančevine imaju 4 kcal/g, poput ugljikohidrata, ali se ne koriste kao izvor energije u normalnim situacijama. Tijelo koristi bjelančevine za dobivanje energije samo kad više nema ugljikohidrate ili masti za održavanje energetskih potreba. 

Bjelančevine u hrani sastoje se od 20 aminokiselina. Aminokiseline su osnovni sastojci bjelančevina. One mogu stvarati stotine kombinacija koje daju mnoštvo bjelančevina. Ovisno o mogućnosti sinteze u tijelu, postoje 3 vrste aminokiselina: 

  • esencijalne aminokiseline (one se ne mogu sintetizirati u tijelu, moraju se osigurati prehranom) 
  • neesencijalne aminokiseline (mogu se sintetizirati u tijelu) 
  • uvjetno esencijalne aminokiseline (ne mogu se sintetizirati u određenim fiziološkim ili patološkim uvjetima) 

Životinjske i biljne bjelančevine - procjena kvalitete 

Postoje brojne metode utvrđivanja kvalitete prehrambenih bjelančevina, koje prepoznaju i podržavaju Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Organizacija za prehranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO). Proučavajući rezultate ovih testova na bjelančevinama, može se utvrditi da životinjske bjelančevine imaju veću prehrambenu kvalitetu, s obzirom na bolju probavljivost i adekvatan sadržaj esencijalnih aminokiselina. 

Sadržaj aminokiselina jedan je od najvažnijih kriterija na temelju kojeg se određuje kvaliteta bjelančevina. Bjelančevine koje sadrže sve esencijalne aminokiseline u udjelima potrebnima tijelu često se klasificiraju kao visokokvalitetne biološke bjelančevine ili potpune bjelančevine. Općenito, životinjske bjelančevine su potpune bjelančevine visoke biološke vrijednosti (bjelančevine iz jaja, mlijeka, mesa). 

Većina bjelančevina biljnog podrijetla (iz mahunarki, orašastih plodova i sjemenki, žitarica) su nepotpune  ili djelomično potpune bjelančevine jer ne sadrže sve esencijalne aminokiseline ili ih sadrže u ograničenim količinama pa ih se mora kombinirati s komplementarnim bjelančevinama, ako želimo da tijelo dobije dovoljnu količinu svih esencijalnih aminokiselina potrebnih za endogenu sintezu bjelančevina. Prema postojećim i vjerodostojnim izučavanjima, danas se smatra kako se jedine potpune bjelančevine biljnog podrijetla nalaze u soji

Sve je više prijepora kada je riječ o kvaliteti životinjskih bjelančevina, u odnosu na biljne. U današnje vrijeme, kada su vegetarijanstvo, veganstvo i fleksitarizam sve rasprostranjeniji, izvori životinjskih bjelančevina sve su više na meti. U tom kontekstu vrlo je važno sagledati postojeće znanstvene metode za analizu kvalitete bjelančevina, kako bismo što bolje izabrali. 

Preporuke konzumacije bjelančevina trebaju biti što prilagođenije individualnim potrebama. Prekomjerni unos proteina može imati dugoročne štetne učinke. Suvremene omnivorne dijete obično sadrže veće količine bjelančevina od dnevnih prehrambenih potreba, posebno u razvijenim zemljama. S druge strane, u određenim kategorijama populacije, kao što su profesionalni sportaši, djeca ili osobe treće životne dobi, veća potrošnja kvalitetnih bjelančevina ključna je za razvoj ili održavanje mišićne mase i ostalih organa i tkiva. 

Prijepori na temu vrsta bjelančevina 

Čak i ako životinjske bjelančevine imaju bolju kvalitetu od onih biljnog podrijetla, ako analiziramo sadržaj aminokiselina, one su posljednih godinama zanemarene u korist biljnih bjelančevina, a posebice novih biljnih namirnica (kvinoja, sjemenke konoplje itd.) 

Nedostatnost životinjskih bjelančevina očituje se u tome što one obično dolaze zajedno s drugim hranjivim sastojcima koji mogu predstavljati opasnost za zdravlje, ako se konzumiraju u velikim količinama. Zasićene masti hranjive su tvari koje se najprije povezuju s izvorima životinjskih bjelančevina. Ako nisu pažljivo odabrani mliječni proizvodi, meso, čak i jaja, mogu sadržavati velike količine zasićenih masti. Zbog toga se preporučuje odabir nemasnog mesa, ribe i obranog mlijeka

Ako pogledamo biljne izvore bjelančevina, oni daju korisne hranjive tvari, poput vlakana, nezasićenih masti, određenih izoflavona (soja). To je razlog zašto se njihova hranjiva vrijednost cijeni više od životinjskih bjelančevina, iako oni ne osiguravaju sve esencijalne aminokiseline na idealan način. 

Optimalan unos bjelančevina 

Preporučeni unos bjelančevina za odrasle je 10-15% (maksimalno 20%) ukupnih kalorija, od čega pola  moraju biti životinjske, a pola biljne bjelančevine. 

Za odrasle koji se ne bave profesionalnim sportom, prosječna potreba za bjelančevinama je 0,75 g/kg dnevno. Potrebno je unositi više bjelančevina u djetinjstvu, trudnoći, za vrijeme dojenja te kod profesionalnog bavljenja sportom. 

Ravnoteža je ključna riječ i kada se radi o izvorima bjelančevina. 
 

Bibliografija: 

  1. Graur Mariana, Ghid pentru Alimentatie Sanatoasa, ed. Performantica, Iasi, 2006.

  2. Graur Mariana, Ghid pentru Alimentatia Sanatoasa – sfaturi pentru populatie, editia II, ed. Grigore T. Popa, Iasi, 2014. 

  3. Hoffman J.R., Falvo M.J., Protein – Which is Best?, Journal Sports Science and Medicine, stranica 118-130, objavljeno u rujnu, 2004. 

  4. Alken K., Vegetarian Protein Is Just As ‘Complete’ As Meat, Despite What We’ve Been Taught, objavljeno u veljači 2018. 

  5. Sarwar, G., The protein digestibility-corrected amino acid score method overestimates quality of proteins containing antinutritional factors and of poorly digestible proteins supplemented with limiting amino acids in rats, The Journal of Nutrition, stranice 758-64, svibanj 1997. 

  6. FAO, Report of an FAO Expert Consultation: Dietary protein quality evaluation in human nutrition, 2013. 

  7. Rutherfurd, S.M., Fanning A.C., Miller, B.J., Moughan, P.J., Protein Digestibility-Corrected Amino AcidScores and Digestible Indispensable AminoAcid Scores Differentially Describe Protein Quality in Growing Male Rats, The Journal of Nutrition, studeni 2014. 

  8. Harvard School of Public Health, Protein

 

Za više informacija pratite Nestlé na Facebooku