Većina nas je slušala iste savjete za gubljenje težine tijekom čitavoga života: vježbajte i vodite računa da jedete odgovarajuću hranu, u odgovarajućim količinama. Međutim, nova znanstvena istraživanja tome mogu dati drugu dimenziju: stanična aktivnost u Vašem tijelu utječe na to koliko ćete težine izgubiti ili kako Vaše tijelo odgovara na određenu hranu.
U Nestlé Institutu zdravstvenih znanosti naš tim gleda na gubljenje težine na molekularnoj razini: kako Vaše tijelo metabolizira hranu? Zašto neki ljudi gube težinu lakše od drugih? Zašto neki ljudi održavaju težinu, a neki ne? Zašto gubitak težine pomaže u sprječavanju dijabetesa kod nekih ljudi, a kod drugih ne?
Zašto neki ljudi gube težinu lakše od drugih?
Sve su to važna pitanja koja omogućavaju da se prehrana i zdravlje u većoj mjeri promatraju na personaliziran način. Razumijevanje molekularnih varijacija kod različitih osoba znači da zdravstvena zajednica može osigurati rješenja koja su doista uspješna, umjesto što pokušava primijeniti jednostrani pristup, koji bi trebao odgovarati svima.
Investirali smo u istraživanje kako bismo pomogli svima da bolje razumiju svoj jedinstveni metabolizam i nutritivne potrebe, u nadi da će se pronaći u većoj mjeri personalizirana rješenja. U nastavku su tri nova učenja utemeljena na našim najnovijim znanstvenim istraživanjima:
Mitohondriji - mali strojevi koji to mogu uraditi
Vaše stanice sadrže mitohondrije: razmišljajte o njima kao strojevima koji Vašim stanicama daju energiju. Ovi mitohondriji pretvaraju hranu u energiju - a nemamo svi isti broj mitohondrija. Mladi ljudi koji mnogo vježbaju imaju na stotine mitohondrija u svojim stanicama, dok starije ili neaktivne osobe imanju manje mitohondrija, pa dakle i manje „snage“ za proizvodnju energije iz hrane.
Nestlé je proveo studiju u prosincu 2016. godine, skupa sa Sveučilištem u Lausanni i Federalnom politehničkom školom (École Polytechnique Fédérale de Lausanne) iz Lausanne u Švicarskoj radi proučavanja učinka vježbanja na ove stanične strojeve. Otkrili smo nešto doista opčinjavajuće: vježbanje ne samo što povećava broj postojećih mitohondrija u Vašim stanicama, već također čini da proteini koji proizvode energiju koje sadrže mitohondrije prave zajedničke klastere. To znači da vježbanje u stvari mijenja proces pretvaranja hrane u energiju i čini generiranje energije učinkovitijim.
Zašto je to važno? Dok nastojimo pronaći personalizirana nutritivna rješenja kako bismo iskoristili učinke vježbanja, znamo da povećanje broja mitohondrija samo po sebi neće biti dostatno. Kako bismo bili učinkovitiji trebali bismo im pomoći da naprave svoj klaster proteina. Dapače, mi u stvari pokušavamo organizirati mitohondrijalno partijanje u stanici i učiniti da uzvanici započnu međusobnu interakciju!
Metabolička „master sklopka“
U redu, znamo da pomalo ludo zvuči mogućnost postojanja pravog nutritivnog proizvoda koji bi podražavao učinke vježbanja, ali to nije tako daleka budućnost kao što zvuči.
Istraživali smo učinke enzima koji se zove AMPK, koji je neka vrsta metaboličke master skopke koja pomaže Vašim mišićima da pretvore glukozu i mast u energiju. AMPK upozorava Vaše tijelo kada Vam je potrebno više energije, npr. kada vježbate. Naši istraživački timovi su otkrili da se AMPK može kontrolirati — što znači kako bi mogao postojati način primjene tog enzima, koji bi omogućio dovođenje više glukoze iz krvi u mišiće i povećao količinu masti koja se pretvara u energiju.
Inovacija poput ove ne treba biti zamjena za vježbanje, ali bi mogla pomoći ljudima s kroničnim bolestima, poput pretilosti ili dijabetesa tipa 2, koji ne mogu redovito vježbati, ili osobama koja se oporavljaju od neke ozljede koja ograničava njihovu tjelesnu aktivnost. Ako bismo mogli razviti proizvod koji bi pojačao učinke AMPK, to bi nekome tko se rekreira brzim hodanjem moglo dati učinak pojačanja metabolizma kao da je trčao 20 minuta ili vozio bicikl 40 minuta. Ovo je vrlo uzbudljiva perspektiva za one koji se bore s kroničnim bolestima.
Različit tip otiska prsta
Dijabetes tip 2 je također područje istraživanja s visokim potencijalom. Vjeruje se da gubljenje težine sprječava razvoj bolesti kod pojedinaca u preddijabetičnoj fazi i s viškom kilograma. Međutim, to nije uvijek slučaj. Istraživači nisu nikad dobili točan odgovor na pitanje zašto su neki ljudi koji su izgubili težinu time uspješno spriječili razvoj dijabetesa tip 2, dok drugi dobiju tu bolest unatoč gubitku težine.
Krenuli smo u novo istraživanje, zajedno s istraživačima sa sveučilišta u Maastrichtu i Kopenhagenu, na temelju kojega su identificirani određeni markeri u krvi —o kojima smo počeli razmišljati kao o ‘lipidnom otisku prsta’ —na temelju kojega se može napraviti razlika između ljudi u preddijabetičnom stanju za koje je vjerojatno da će odgovoriti na gubitak težine boljom kontrolom šećera, i kod kojih se dijabetes tipa 2 može uspješno spriječiti.
Ovaj 'otisak prsta' daje nam takozvani ‘biomarker’, koji omogućava profesionalnim zdravstvenim radnicima sagledati koji će pacijenti reagirati ili koji neće reagirati boljom kontrolom šećera nakon gubitka težine. To može pomoći u izboru individualnog nutritivnog puta koji najbolje odgovara stanju pacijenta. Drugim riječima, to može pomoći u načinu na koji pristupamo dijagnozi i liječenju osoba kod kojih postoji rizik oboljevanja od dijabetesa.
Što to znači?
Sve više otkrivamo kako se svako tijelo ponaša na drugačiji način. Pored toga što postoje temeljni pristupi koje svi mi trebamo primijeniti kako bismo poboljšali naše zdravlje, ima prostora i za nova otkrića i unaprjeđenja na jednoj višoj, osobnoj razini.
Naše nam istraživanje pomaže razumjeti u kojoj mjeri personalizirani nutritivni proizvodi mogu ponovno oblikovati način na koji promatramo svoje zdravlje. Gubitak težine je samo jedan dio te slagalice.
Za više informacija, pratite nas na Facebook-u.
